Ima li smisla sanjati velike snove? | Carice

Preporučujemo

Ima li smisla sanjati velike snove?

Od  | 

Sjećate li se kako ste kao dijete s lakoćom vizualizirali i osjećali svoje „lude ideje“?

Ja sam bila sposobna do u detalje vizualizirati cijelu priču osjećajući pritom takvu ushićenost i radost iz koje nisam izlazila danima. Kada bih svoje „lude“ ideje predstavila svojim roditeljima oni bi se nasmijali i rekli: „Mala, ne fantaziraj! Ti misliš da se ti možeš nešto smisliti i to će se odmah stvoriti. Spusti se na zemlju!“ Nikakvo daljnje nagovaranje ili uvjeravanje nije urodilo plodom pa sam nakon nekog vremena prestala tražiti ičiju pomoć i okrenula se sebi i svojim sposobnostima materijalizacije koja se mojim roditeljima baš i nije sviđala pa bih često za svoje postupke bila kažnjena.

Proglašavajući moje ideje i želje nerealnima s vremenom sam ih i sama prestala željeti. Dogodilo bi se da bih u trenucima sanjarenja samu sebe blokirala mislima da je ta želja luda i neostvariva. Onaj iskreni i intenzivni osjećaj i sposobnost vizualizacije također je izgubio bitku s tvrdoglavim sabotirajućim mislima i totalno se razvodnio. Danas kad se okrenem 20 godina unatrag, shvaćam da mi je trebalo mnogo vremena dok sam si ponovno dozvolila sanjati van okvira onoga što je moje okruženje smatralo normalnim.

Bojala sam se osude i podsmijeha no još više unutarnje boli, tuge i osjećaja promašenosti života.

Ne zamjeram ništa svojim roditeljima. Oni su samo htjeli da budem kao i oni, navikli da životne okolnosti i odgoj usmjeravaju njihov život u većoj mjeri nego ono što su smatrali svojim snovima. I danas dok pišem ovaj tekst, pokušavam u sjećanje prizvati onaj osjećaj ushita kojeg sam imala dok sam sanjala kao dijete. On će jačati što mu se više vraćam i ponovno postati dio mog duhovnog stanja. Moje unutarnje kreativno dijete ponovno će se probuditi i maštati, maštati, maštati!

Nema gorega nego kad prestanemo sanjati! Tada se pretvaramo u prazno, cinično i ljutito biće koje osuđuje, odbacuje i povređuje.

Osoba koja sanja i živi za svoje snove najveći je pokretač životnih sokova i energija, duha punog vatre i očiju punih zanosa. Najveći sanjači i luđaci, bili su ljudi uzvišenog duha, genijalnog uma i nevjerojatne požrtvovnosti kada se radilo o ostvarenju vlastitih zamisli. Ne moramo biti Tesla, Martin Luther King, Nelson Mandela ili Edison da bismo bili veliki sanjači.

I naši snovi i želje vrijedni su naše pozornosti i odanosti jer nas strastveni duh otvara i budi u nama radost koja nas usklađuje i povezuje s božanskom energijom te zajedno postajemo ko-kreatori ovog svijeta.

Stoga topla sugestija roditeljima da ne zatiru nego utiru put snovima svog podmlatka. Budite poticaj i podrška, ne rušitelj snova. Ne ukalupljujte dijete u svoje „dobre namjere“ nego mu dozvolite da se u razumnim granicama mogućnosti kreativno razvija.

 

piše: Natalija, sretniljudi.com

[fbcomments]

Komentiraj

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Dobrodošla Carice! Otkaži